Rani i predškolski odgoj i obrazovanje te skrb o djeci dio su sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske, namijenjenoga djeci u dobi od navršenih šest mjeseci do polaska u osnovnu školu. Svrha ranoga odgoja jest osiguravanje optimalnih uvjeta za uspješan odgoj i cjelovit razvoj svakog djeteta te unapređivanje onih djetetovih osobina i umijeća koja se počinju formirati u najranijoj dobi, a nužna su svakom pojedincu i u kasnijem životu kako bi uspješno zadovoljavao svoje potrebe i uživao svoja prava te se odgovorno ponašao prema pravima i potrebama drugih osoba u zajednici. Te su osobine: kreativnost, inicijativnost, samostalnost, samopouzdanje, snalažljivost u nepredvidivim situacijama, sposobnost rješavanja problema, sposobnost građenja i održavanja kvalitetnih odnosa i suradnja s drugima, umijeće kvalitetnog komuniciranja, osvješćivanje vlastite odgovornosti za ponašanje i sl. Jedna od temeljnih vještina djeteta, čiji razvoj treba početi u njegovoj najranijoj dobi, jest samoprocjena vlastitih postupaka, akcija i cjelokupnog ponašanja. Ta vještina pomaže djetetu u zadovoljavanju vlastitih potreba i ostvarivanju prava na način koji ne ugrožava njega samoga, kao ni druge osobe i odnos s njima, te otvara put razvoja odgovornog ponašanja.

Suvremeno shvaćanje djeteta nametnulo je nove paradigme djetinjstva i odgoja prema kojima je dijete cjelovito biće i koje gledaju na dijete kao subjekt vlastitog odgoja i obrazovanja. Dijete je socijalni subjekt koji aktivno utječe na svoj razvoj, odgoj i učenje, koji ima svoju kulturu i svoje mišljenje i koji je sposoban planirati i organizirati mnoge vlastite aktivnosti, njima upravljati i putem njih razvijati svoje intelektualne, socijalne, emocionalne, kreativne i druge potencijale. Nadalje, dijete je aktivno, znatiželjno i kompetentno biće, tj. kompetentna osoba koja ima raznovrsne interese i mogućnosti, znanja i razumijevanja i koja, vođena urođenom znatiželjom, istražuje svijet oko sebe i aktivno stječe znanja. Ono je također i društveno biće koje od rođenja ulazi u raznovrsne svrhovite interakcije sa svojom okolinom. Nove paradigme ranog odgoja tumače djetinjstvo kao proces socijalne konstrukcije što ga djeca i odrasli zajedno stvaraju, razvijaju i unapređuju aktivnim sudjelovanjem u zajedničkom životu u ustanovi za rani odgoj.

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje je službeni dokument propisan u Republici Hrvatskoj, koji sadrži temeljne vrijednosti odgoja i obrazovanja djece u vrtiću, a usmjeren je prema osiguranju dobrobiti za dijete. Osiguravanje dobrobiti je multidimenzionalni, interaktivni, dinamični i kontekstualni proces kojim se integrira zdravo i uspješno individualno funkcioniranje te pozitivni socijalni odnosi u kvalitetnom okruženju vrtića. Ono podrazumijeva usmjerenost planiranja odgojno-obrazovnog procesa na dijete i njegovu dobrobit. Posebna pažnja posvećuje se kompetencijama koje u ranoj dobi predstavljaju okosnicu razvoja svih ostalih, a osobito razvoju samopoštovanja, samopouzdanja i pozitivne slike djeteta o sebi. Navedene kompetencije su:

1. Komunikacija na materinskome jeziku

2. Komunikacija na stranim jezicima

3. Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju

4. Digitalna kompetencija

5. Učiti kako učiti

6. Socijalna i građanska kompetencija

7. Inicijativnost i poduzetnost

8.Kulturna svijest i izražavanje.

Dok je u prošlosti primarni cilj ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bio priprema za školu, ti programi su danas orijentirani na razvoj djetetovih sposobnosti i svih dijelova njegove ličnosti te omogućuju djetetu osobni razvoj i razvoj socijalnih vještina potrebnih za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s drugima. Razdoblje ranog djetinjstva je vrijeme najintenzivnijeg tjelesnog i psihičkog razvoja kada dijete najbrže i najlakše uči. U tom životnom razdoblju polažu se temelji daljnjeg razvoja pojedinca, a zanemarivanje bilo kojeg dijela razvoja može ostaviti trajne posljedice. Tijekom tih prvih godina dijete treba podršku u razvoju, a ta podrška treba doći i od roditelja i od zajednice. Okruženje u kojem dijete živi značajan je čimbenik kvalitete i učinkovitost njegovog ranog razvoja i kasnijeg napredovanja. U prvim godinama života skrb za dijete i poticanje njegovog ranog razvoja međusobno su povezani i jednako važni sa stajališta cjelokupnog razvoja. Dijete ne može uživati dobru skrb ako nije u okruženju koje potiče njegov razvoj i koje mu pruža mogućnosti za učenje.

Da bi i naš vrtić bio mjesto cjelovitog razvoja svakog djeteta nužna je kvalitetna komunikacija, suradnja i podrška svih čimbenika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i unutar ustanove i prema van s roditeljima te užom i širom društvenom zajednicom.

Ljiljana Kump, mag.paed.