Skip to content Skip to main navigation Skip to footer

Zdravstveni kutak

Herpangina

Što je herpangina?

Herpangina je virusna infekcija koja se brzo širi među djecom koja su blizu jedno drugoga, posebno ako pohađaju vrtić ili školu. Infekcija uzrokuje visoku temperaturu i ranice u ustima koje mogu biti bolne. Herpangina je usko povezana s bolestima šaka, stopala i usta.

Koji su simptomi herpangine?

Simptomi se razlikuju za svaku osobu kojoj je dijagnosticirana herpangina i variraju u težini. Simptomi herpangine uključuju:

  • Vrućica
  • Glavobolja
  • Gubitak apetita
  • Grlobolja
  • Ranice ili mjehurići (čirevi) u ustima i grlu

Što uzrokuje herpanginu?

Vrlo zarazni coxsackievirusi i enterovirusi uzrokuju herpanginu. Ovi virusi uključuju:

  • Coxsackie virusi A i B.
  • Echovirus.
  • Enterovirus 71.

Je li herpangina zarazna?

Da. Virusi koji uzrokuju herpanginu izuzetno su zarazni i dugo vremena preživljavaju u okolini izvan tijela. Virus se lako širi putem:

– Bliski kontakt s nekim tko ima virus.

– Izdisanje malih, mokrih čestica (respiratornih kapljica).

– Izravan kontakt s tjelesnim tekućinama (slina ili sluz) ili fekalnom tvari (stolica ili mokraća).

Razdoblje inkubacije (vrijeme između izlaganja virusu i razvoja simptoma) za herpanginu je tri do pet dana. Tijekom tog vremena možete širiti virus, čak i ako ne pokazujete simptome (širenje virusa) i vjerojatno ćete biti zarazni tri do osam tjedana nakon perioda inkubacije. Najzarazniji ste tijekom prva dva tjedna virusa. Virus se i dalje može širiti čak i nakon što simptomi nestanu.

Pravilno pranje ruku i dobra higijena pomažu u zaustavljanju širenja virusa koji uzrokuju herpanginu.

Kako se dijagnosticira herpangina?

Liječnik vašeg djeteta će vam postaviti pitanja o simptomima i povijesti bolesti, nakon čega će uslijediti fizički pregled kako bi se potvrdila dijagnoza. Testovi obično nisu potrebni, budući da su ranice koje nastaju kao posljedica virusa jedinstvene za one s herpanginom i dovoljan je fizički pregled.

Kako se liječi herpangina?

Liječenje ublažava simptome stanja jer su antibiotici ili antivirusni lijekovi neučinkoviti u liječenju herpangine. Stanje obično nestaje nakon tjedan dana. Liječenje herpangine uključuje:

  • Paracetamol ili ibuprofen za vrućicu.
  • Pijte puno tekućine kako biste izbjegli dehidraciju.
  • Izbjegavajte hranu ili piće koji mogu iritirati rane u ustima ili grlu poput toplih napitaka, kisele, začinjene ili slane hrane.
  • Koristite lokalne anestetike za rane u ustima i grlu.
  • Isperite djetetovu usta nakon jela slanom vodom.

Dok je vaše dijete bolesno, pobrinite se da se odmara u dobro prozračenoj prostoriji kako bi se smanjio broj zaraznih virusnih čestica od lijepljenja na površine, predmete i prijenosa na druge članove vaše obitelji.

Što moje dijete treba jesti ako ima herpanginu?

Usta vašeg djeteta bit će bolna zbog ranica i mjehurića u ustima i grlu. Zbog toga mogu izgubiti apetit zbog boli. Važno je djetetu osigurati dovoljno tekućine kako bi se izbjegla dehidracija. Hrana i piće koje vaše dijete može imati nakon dijagnoze herpangine uključuje:

  • Hladni    mliječni     proizvodi (mlijeko).
  • Pića s elektrolitima.
  • Sladoled
  • Mekana, blaga hrana.
  • Voda.

Izbjegavajte hranu koja je slana, začinjena, pržena, vruća ili kisela poput soka od naranče i čipsa.

Koliko dugo traje herpangina?

Herpangina obično nestaje nakon tjedan do 10 dana. Ako se vašem djetetu ne bude bolje nakon 10 dana, posjetite svog liječnika. Iako vaše dijete možda neće pokazivati simptome, još uvijek može biti zarazno tri do osam tjedana nakon što dobije virus. Ako vaše dijete dobije herpanginu i oporavi se od nje, izgradit će prirodni imunitet na virus. To će smanjiti rizik od ponovnog dobivanja virusa, ali ne znači da ga više nikada neće dobiti. Vaše dijete još uvijek može dobiti druge sojeve virusa koji postoje.

Prevencija

Kako mogu spriječiti širenje herpangine?

Možete spriječiti širenje virusa kao što je herpangina na sljedeći način:

  • Prakticiranje dobre higijene redovitim pranjem ruku sapunom i vodom. Virus se može izlučiti stolicom.
  • Dezinfekcija i dezinfekcija površina i predmeta koji se jako dodiruju.
  • Pokrivanje usta i nosa prilikom kašljanja ili kihanja, a zatim odmah pranje ruku.

UŠLJIVOST GLAVE

Uš glave (Pediculus humanus capitis) je parazit veličine 2-3 mm, sive ili smeđe boje, koji živi isključivo na vlasištu čovjeka. Hrani se krvlju putem bezbolnih uboda, prilikom čega ispušta slinu koja uzrokuje iritaciju i svrbež vlasišta

U životu uši razlikujemo tri razvojne faze: gnjida (jajašce), larva (nimfa) i spolno zrela uš. Gnjida je sitno jajašce veličine oko 1 mm, čvrsto prilijepljeno uz kosu. Iz nje se nakon 7 dana izleže larva koja postaje nakon 10 dana spolno aktivna zrela uš. Odrasla ženka tijekom svog života koji traje oko 2 mjeseca, iznese oko 200
do 300 jajašca.

Ušljivost je neugodna, ali uš glave je bezopasan nametnik i ne prenosi nikakve bolesti. Njezina pojavnost ne ovisi o socijalnom statusu (pojavljuje se u bogatim i siromašnim sredinama) niti ovisi o higijenskim navikama pojedinca (svakodnevno pranje kose ne štiti od pojave ušljivosti).

KAKO PREPOZNATI UŠLJIVOST GLAVE ?
– Osjećaj škakljanja kao da nešto hoda kroz kosu
– Svrbež zbog alergijske reakcije na slinu koju ispušta nametnik
– Razdražljivost i nesanica zbog svrbeža
– Ogrebotine i kruste nastale zbog
češanja

KAKO SE PRENOSE UŠI?
– Uši se prenose izravnim dodirom glave o glavu sa osobom koja ima uši, nešto rjeđe korištenjem zajedničkih češljeva, kapa, marama, odjevnih predmeta, ručnika, jastuka,
posteljine…


– Uši ne skaču s čovjeka na čovjeka, niti imaju krila. Ne prenose se preko vode u bazenu niti preko kućnih
ljubimaca. One same ne prenose zarazne bolesti.


– Najviše ih ima tamo gdje je kosa najgušća i gdje je najtoplije, dakle uz vrat i iza uha.

METODE UKLANJANJA UŠIJU
Ako su na kosi djeteta pronađene uši ili gnjide, potrebno je poduzeti sljedeće mjere:
– Započeti tretman preparatom protiv ušiju (nabaviti u ljekarni).

– Strogo se pridržavati uputa za korištenje koje se nalaze na preparatu.

– Nakon tretiranja kose ne koristiti sušilo, jer proizvod može izgubiti djelotvornost.

– 1-2 dana nakon tretmana ne šamponirati kosu zbog produljenog djelovanja preparata.

– Pranje istim preparatom ponavlja se za 7 – 10 dana jer niti jedan preparat nije 100% učinkovit.

– Ispiranje kose u toploj otopini vinskog octa i vode u omjeru 1:1 ili vodi zakiseljenoj limunovim sokom (otapa se tvar kojom su gnjide priljubljene za vlasi).

– Iščešljavati gustim češljem svaka 2-3 dana kroz 2-3 tjedna, a vidljive gnjide skidati pojedinačno rukom.

– Liječenje kemikalijama se ne smije koristiti kod beba mlađih od 1 godine, trudnica ili dojilja, niti kod osoba s upalnim promjenama na koži glave.

– Upotrebu klasičnih insekticida strogo treba izbjegavati!!!

– Mehaničke metode uklanjanja ušiju zagrijanim zrakom (sušilo
za kosu) ili električnim češljom

ŠTO UČINITI U SLUČAJU POJAVE UŠLJIVOSTI GLAVE U VRTIĆU ?
– U narednim danima i tjednima svaka 2-3 dana provjeravati ima li ušiju u kosi vašeg djeteta.

– U slučaju da u kosi svoga djeteta nađete gnjide ili uši, dijete ne treba slati u vrtić dok se ne provede tretman protiv ušiju.

– Ako roditelji ne shvate pojavu ušljivosti ozbiljno pa vrlo brzo pošalju djecu natrag u vrtić, postupak iskorjenjivanja se može razvući i na nekoliko mjeseci.

– Odmah obavijestiti odgovorne osobe vrtića o pojavi ušljivosti kod vašeg djeteta.

– Sve osobe koje žive u istom kućanstvu i ostale bliske kontakte s infestiranom osobom, trebaju pregledati kosu i u slučaju nalaza nametnika započeti tretman.

Sve osobe trebaju se tretirati istovremeno.

Zdravstvena voditeljica
Josipa Hakala

PODSJETNIK RODITELJIMA – ZDRAVSTVENE PREPORUKE

Poštovani roditelji,

U cilju očuvanja zdravlja Vašeg djeteta i očuvanja zdravlja druge djece, molimo Vas da ne dovodite djecu u vrtić kod slijedećih simptoma bolesti:

  • Povišene tjelesne temperature (iznad 37,2°C)
  • Uši vlasišta ili druge nametničke bolesti
  • Kožni osip (osim pelenskog osipa)
  • Proljev ili povraćanje jednom ili više puta dnevno
  • Jaki kašalj i otežano gutanje zbog upale grla
  • Konjunktivitis
  • Promjene u boji ili konzistenciji mokraće i stolice
  • Zarazne bolesti( vodene kozice,ospice,šarlah)

Dijete koje će doći u vrtić s jednim od navedenih simptoma ne smijemo primiti taj dan.

Također nećemo primiti djecu koja uzimaju antibiotik, jer to je znak da je dijete bolesno.

Ukoliko se neki od ovih simptoma pojavi dok dijete boravi u vrtiću, biti ćete o tome obaviješteni telefonski i zamoljeni da u što kraćem roku dođete po svoje dijete.

Ako dijete ostane kod kuće uslijed određene bolesti, molimo roditelje da nas obavezno informiraju o tome.

Po povratku djeteta s bolovanja potrebno je dostaviti ispričnicu!

                                                                                                                                                                                                          Zdravstvena voditeljica                                                                                                          

 Josipa Hakala

ZDRAVSTVENA PRILAGODBA

Djeca u vrtiću, posebice od jasličke dobi često obolijevaju od različitih bakterijskih i virusnih infekcija.

Razlog tome je da je kod male djece imunološki sustav nerazvijen.

Obrambeni sistem djeteta se razvija u prve tri godine života djeteta i zato su djeca u jaslicama podložnija infekcijama.

Djeca jasličke dobi nalaze se u „oralnoj fazi“ što znači da kroz sluznicu usta upoznavaju svijet i na taj način doživljavaju ugodu i/ili neugodu. Na taj način, mogućnost prijenosa zaraze u kolektivu je izrazito povećana.

Dijete boravkom u kolektivu višestruko je izloženo brojnim virusima i bakterijama, koje mogu izazvati infekciju.

Kada jedno bolesno dijete dođe u kolektiv, postoji velika mogućnost da se razbole i ostala djeca jer takve bolesti se prenose kapljičnim putem: govorom, kašljanjem ili kihanjem.

Da bi sačuvali zdravlje djece u vrtiću važno je da bolesno dijete ostane kod kuće do potpunog oporavka. Preranim povratkom djeteta u vrtić postoji mogućnost da se ono ponovno razboli od nekog drugog uzročnika, a u isto vrijeme bolesno dijete je potencijalni uzrok razbolijevanja druge djece u vrtiću.

Otpornost djeteta se može potaknuti pravilnom prehranom i zdravim načinom života uz provođenje slobodnog vremena u zraku. U uobičajenu prehranu se mogu dodati vitamini, osobito zimi, a imunitet se može podizati i preparatima kao što su probiotici, imunodilatatori, propolis, matična mliječ i sl., ali bilo bi poželjno da se prije davanja preparata djetetu konzultirate sa svojim pedijatrom.

Zdravstvena voditeljica

Josipa Hakala

BOLEST  ŠAKE , STOPALA I USTA

Što uzrokuje bolest?
Bolest šake, stopala i usta je vrlo zarazna bolest, a uzrokuju je virus iz roda Enterovirusa, najčešće Coxsackie virus.
Virus se lako može širiti i to putem:
• Sline
• Tekućine iz mjehurića
• Stolice
• Kapljičnim putem (kašljanjem, kihanjem)
• Izravnim kontaktom sa zaraženom osobom ili kontaminiranim površinama

Koji su simptomi bolesti?
Uobičajeno razdoblje od infekcije do pojave prvih znakova i simptoma bolesti (razdoblje inkubacije) je tri do šest dana. Pojavljuju se simptomi poput:
• Groznice
• Gubitka apetita
• Grlobolje
• Glavobolje
• Razdražljivosti
• Bolnih i crvenih mjehurića na jeziku, desnima i unutar obraza
• Crveni osip bez svrbeža, ponekad s mjehurićima na dlanovima, tabanima i stražnjici
Groznica je prvi znak bolesti šake, stopala i usta, nakon čega slijedi bol u grlu, koja može biti praćena lošim apetitom i slabošću. Jedan do dva dana nakon početka groznice mogu se pojaviti bolni mjehurići na prednjoj strani usta ili grla. Osip na rukama i nogama, također se može pojaviti i na stražnjici za jedan do dva dana.

Tko je u opasnosti?
Mala djeca imaju najveći rizik za oboljenje. Rizik se povećava ako pohađaju vrtić, jer se virusi brže šire. Djeca obično stvaraju imunitet na bolest nakon što su bila izložena virusu koji ga uzrokuje. Zbog toga rijetko uzrokuje bolest kod osoba starijih od 10 godina. Međutim, još uvijek postoji mogućnost da starija djeca i odrasli budu zaraženi, osobito ako imaju oslabljen imunološki sustav.

Kako se liječi?
U većini slučajeva, infekcija će proći bez liječenja u roku od sedam do deset dana. Međutim, vaš liječnik može propisati terapiju kako bi olakšao simptome sve dok bolest ne prođe. To može uključivati:
• Lokalne masti za ublažavanje mjehurića i osipa
• Lijekove protiv bolova
• Sirup ili pastile za ublažavanje bolnog grla

Određeni tretmani kod kuće mogu pružiti olakšanje kod simptoma bolesti šake, stopala, i usta. Možete primijeniti sljedeće kućne lijekove:
• Jesti sladoled
• Piti hladne napitke (negazirane)
• Izbjegavati agrume, voćne napitke
• Izbjegavati pikantna i slana jela

Kako spriječiti širenje bolesti?
Prakticiranje dobre higijene najbolja je obrana od bolesti šake, stopala i usta. Redovito pranje ruku uvelike može smanjiti rizik za oboljenje.
Naučite svoje djecu kako prati ruke toplom vodom i sapunom. Ruke je uvijek potrebno temeljito oprati nakon korištenja WC-a ili i mijenjanja pelena, te prije i nakon jela. Djecu se također treba podučavati da ne stavljaju ruke ili druge predmete u ili blizu usta.
Također je važno redovito dezinficirati zajedničke površine u vašem domu. Prvo se provodi uobičajeno čišćenje zajedničkih površina sapunom i vodom, a zatim dezinfekcija dezinfekcijskim sredstvom. Također biste trebali dezinficirati igračke, dude i druge predmete koji mogu biti             kontaminirani virusom.
Ako vi ili vaše dijete osjetite simptome poput groznice ili upale grla, ostanite kod kuće. Trebali biste izbjegavati kontakte s drugima nakon što se pojave mjehurići u ustima i osip po koži. Tako ćete spriječiti širenje bolesti.
Povratak u vrtić moguć je samo uz donošenje liječničke potvrde.

                                                                                                                  

                                                                                                          Zdravstveni voditelj

                                                                                                   Dijana Vidović,bacc.med.tech

STREPTOKOKNE BOLESTI U DJECE

U 85- 90% SLUČAJEVA GRLOBOLJU  UZROKUJU VIRUSI. 

Streptokokna upala nosa i ždrijela je blaža streptokokna bolest. Simptomi su lagano povišena temperatura, grlobolja i crvenilo ždrijela.
 
Streptokna angina je upala ždrijela i krajnika. Inkubacija je od 3 do 5 dana, bolest počinje naglo, s visokom  temperaturom, javlja se grlobolja, opća slabost i gubitak apetita. Limfni čvorovi na vratu su povećani i bolni.
 
Šarlah je streptokokna bolest kod koje je inkubacija 1 do 3 dana. Počinje naglo s visokom temperaturom, grloboljom, a nakon 1 do 2 dana javlja se sitni, crveni, točkasti osip koji je najizraženiji ispod  pazuha, donjim dijelovima trbuha i unutarnjoj strani bedara. Nakon 6 do 7 dana osip blijedi, javlja se ljuštenje kože na vratu, tabanima i dlanovima.
 
Streptokone bolesti se najčešće javljaju tijekom jeseni i zime. Prijenosu infekcije pogoduje boravak u napučenim uvjetima smještaja poput vrtića, škola, domova i slično.
Najčešći put prijenosa je kapljični, tj. prilkom govora, kašljanja i kihanja. Zbog toga pri kihanju i kašljanju treba usta zakloniti maramicom te potom oprati ruke. Ako maramica nije pri ruci, kihati treba u rukav nadlaktice (tako se najmanje kontaminiraju ruke i okolne površine).
 
Kod streptokone angine jedini siguran dokaz je izolacija streptokoka iz obriska ždrijela.  Liječi se penicilinskim preparatima kroz 10 dana. Otpornost na određeni tip streptokoka traje godinama. S obzirom na veliki broj raznih tipova streptokoka, moguće je da dijete  ima više puta streptokoknu anginu. Također je moguće i više puta dobiti šarlah.
Dijete s opisanim simptomima ne smije ići u vrtić. Dijagnozu postavlja liječnik, a liječi se antibiotikom (penicilinom) kroz 10 dana.  Ukoliko je dijete alergično na penicilin daje se drugi antibiotik. Potrebno je mirovanje djeteta u kućnim uvjetima, davanje tople tekućine. Dijete treba često prati ruke. Prostoriju  u kojoj dijete boravi treba redovito provjetravati i dezinficirati predmete koje je mogao kontaminirati svojim sekretom.
 
REKURENTNE EPIZODE GRLOBOLJE UZROKOVANE BETA-HEMOLITIČKIM STREPTOKOKOM GRUPE A
 
Nakon završene antibiotske terapije u asimptomatskih pacijenata nije potrebno rutinski uzimati briseve grla. Pozitivan nalaz BHS-a u asimptomatskog pacijenta se ne smatra relapsom, već kliconoštvom.  BHS-A kliconoštvo nije indikacija za antibiotsku terapiju. Retestiranje na BHS-A je potrebno učiniti samo u pacijenata koji nekoliko tjedana od završetka antibiotske terapije imaju simptome akutne grlobolje. U slučaju pozitivnog nalaza BHS-A, postoji nekoliko objašnjenja:

  • slabo pridržavanje uputa o provođenju mjera terapije
  • virusna infekcija u kliconoša BHS-A
  • reinfekcija novim sojem BHS-A
  • druga epizoda grlobolje uzrokovana istim sojem BHS-A

Najčešći razlog ponovne grlobolje, posebice u djece školske dobi je ne-streptokokna infekcija u kliconoša BHS-A.
 

ASIMPTOMATSKE KLICONOŠE BHS-A U PRAVILU NE TREBA TRAŽITI, NITI LIJEČITI
Neke osobe i nakon završene odgovarajuće antistreptokokne terapije ostaju kliconoše streptokoka. S obzirom da se kliconoštvo ne liječi antibioticima, nepotrebno je uzimati kontrolne briseve nakon završene terapije.
Briseve grla ne treba uzimati zdravim kontaktima pacijenta koji ima streptokoknu infekciju grla. Kliconoštvo u članovima obitelji i kolektivu oboljelog je moguće, ali ga ne treba tražiti niti liječiti. Uzimaju se brisevi samo kontaktima koji imaju simptome bolesti gornjeg dišnog trakta (crveno ždrijelo, povećani  i crveni krajnici, gnojni iscjedak, otečeni i bolni limfni čvorovi na vratu) .
 
Kliconoše streptokoka ne prenose BHS-A na svoje bliske kontakte, kao što to čine bolesnici u akutnoj fazi streptokokne upale. Smatra se da 15-20% djece školske dobi u zimskim mjesecima nosi streptokok u grlu bez ikakvih simptoma bolesti. Istraživanja su pokazala da kliconoše streptokoka koje nemaju simptoma bolesti nisu u riziku od razvoja komplikacija .
Masovno uzimanje obrisaka ždrijela ili masovno davanje antibiotika u većini slučajeva nije medicinski opravdano.
 
                                                                                       Božica Ban, dr. med, spec. epidemiologije
 
Literatura:
Hrvatske nacionalne smjernice za grlobolju: dijagnostički i terapijski pristup
www.iskra.bfm.hr
 

Boravak djece na zraku u zimskim uvjetima

Boravak na otvorenom prostoru i svježem zraku ima pozitivan utjecaj na cjelokupan psihofizički razvoj djeteta.To je jedan od načina jačanja dječjeg organizma, stvaranja otpornosti i sprječavanja širenja infekcija.

Djeca na vanjskom prostoru (veća površina) mogu bolje i više zadovoljiti svoju potrebu za kretanjem i slobodom. U zimskim mjesecima u zatvorenim prostorima (sobe dnevnog boravka, hodnici i sl.) djeca češće i lakše obolijevaju od bolesti dišnog sustava, ali i drugih bolesti. Zbog toga ih treba svakodnevno i redovito izvoditi na svježi zrak i do dva puta dnevno.

Dužina boravaka djece na otvorenom zavisi od više faktora, jedan od njih je i dob djeteta. Preporuča se različito vrijeme dužine boravka na otvorenom prostoru i to od 30, 4o do 60 minuta, zavisno o temperaturi zraka i dobi djeteta, s pretpostavkom da se djeca kreću i da su aktivnosti organizirane i nadzirane. Temperatura zraka sa minus predznakom nije i ne smije biti kontraindikacija za boravak djece na otvorenom, dapače, ali uz adekvatnu pripremu djece, odgojitelja i roditelja. Djeca mogu i trebaju boraviti na otvorenom (dvorište, terasa) u svim vremenskim uvjetima tj. kada je oblačno, sunčano, kišovito , kada pada snijeg i kada su niske temperature. Iznimno se ne preporuča boraviti vani kada je jako vjetrovito i maglovito.

Izlazak na otvoreni prostor sa skupinom djece, uključuje i traži dodatni angažman svih sudionika u procesu (roditelji, odgojitelji i ostali) pa ga uvijek treba dobro i na vrijeme isplanirati, zavisno o dobi djece, broju djece u skupini, dnevnom ritmu i vremenskim uvjetima. Vrlo često se javlja strah, zabrinutost i „nepovjerenje“ kod roditelja u vezi boravka djece na otvorenom, a vezano na zimske uvjete i niske temperature. S tim u vezi su i njihova pitanja „Neće li se moje dijete zimi na otvorenom prostoru prije razboljeti, nego ako boravi u toploj sobi dnevnog boravka?“

Naime, u zatvorenim prostorima zbog „loših“ mikroklimatskih uvjeta (suh zrak, smanjena vlažnost) i drugih negativnih faktora zatvorenog prostora, dolazi do isušenja sluznice u nosu, smanjenja lučenja sluzi, lijepljenja sićušnih nosnih dlačica i smanjenja treperenja (vibracije) nosnih dlačica koje čiste zrak od prašine i drugih tvari. Iste imaju i zadaću da zrak zagriju, kako bi ga što bolje pripremili za organizam. U zatvorenim prostorima, kada je funkcija nosa oslabljena, onečišćen i nepripremljen zrak odlazi u pluća (prašina, mikroorganizmi i dr.) i može naštetiti organizmu djeteta, tj. izazvati i/ili pogodovati nastanku bolesti. Zrak se čisti, zagrijava i vlaži dok prolazi kroz nos.
U sobi dnevnog boravka na manjoj površini u odnosu na vanjski prostor, veći je broj djece i koncentracija „nečistoće“ u zraku i u okruženju je veća, te više pogoduje širenju infekcija s jednog djeteta na drugo. Treba imati na umu da veća zagađenost zraka i duži boravak u zatvorenim prostorima su jedan od razloga za češće pobolijevanje djeteta.



                                    Zdravstvena voditeljica: Dijana Vidović,bacc.med.tech

Alatna traka za pristupačnost