Autor: admin

U 85- 90% SLUČAJEVA GRLOBOLJU  UZROKUJU VIRUSI. 

Streptokokna upala nosa i ždrijela je blaža streptokokna bolest. Simptomi su lagano povišena temperatura, grlobolja i crvenilo ždrijela.
 
Streptokna angina je upala ždrijela i krajnika. Inkubacija je od 3 do 5 dana, bolest počinje naglo, s visokom  temperaturom, javlja se grlobolja, opća slabost i gubitak apetita. Limfni čvorovi na vratu su povećani i bolni.
 
Šarlah je streptokokna bolest kod koje je inkubacija 1 do 3 dana. Počinje naglo s visokom temperaturom, grloboljom, a nakon 1 do 2 dana javlja se sitni, crveni, točkasti osip koji je najizraženiji ispod  pazuha, donjim dijelovima trbuha i unutarnjoj strani bedara. Nakon 6 do 7 dana osip blijedi, javlja se ljuštenje kože na vratu, tabanima i dlanovima.
 
Streptokone bolesti se najčešće javljaju tijekom jeseni i zime. Prijenosu infekcije pogoduje boravak u napučenim uvjetima smještaja poput vrtića, škola, domova i slično.
Najčešći put prijenosa je kapljični, tj. prilkom govora, kašljanja i kihanja. Zbog toga pri kihanju i kašljanju treba usta zakloniti maramicom te potom oprati ruke. Ako maramica nije pri ruci, kihati treba u rukav nadlaktice (tako se najmanje kontaminiraju ruke i okolne površine).
 
Kod streptokone angine jedini siguran dokaz je izolacija streptokoka iz obriska ždrijela.  Liječi se penicilinskim preparatima kroz 10 dana. Otpornost na određeni tip streptokoka traje godinama. S obzirom na veliki broj raznih tipova streptokoka, moguće je da dijete  ima više puta streptokoknu anginu. Također je moguće i više puta dobiti šarlah.
Dijete s opisanim simptomima ne smije ići u vrtić. Dijagnozu postavlja liječnik, a liječi se antibiotikom (penicilinom) kroz 10 dana.  Ukoliko je dijete alergično na penicilin daje se drugi antibiotik. Potrebno je mirovanje djeteta u kućnim uvjetima, davanje tople tekućine. Dijete treba često prati ruke. Prostoriju  u kojoj dijete boravi treba redovito provjetravati i dezinficirati predmete koje je mogao kontaminirati svojim sekretom.
 
REKURENTNE EPIZODE GRLOBOLJE UZROKOVANE BETA-HEMOLITIČKIM STREPTOKOKOM GRUPE A
 
Nakon završene antibiotske terapije u asimptomatskih pacijenata nije potrebno rutinski uzimati briseve grla. Pozitivan nalaz BHS-a u asimptomatskog pacijenta se ne smatra relapsom, već kliconoštvom.  BHS-A kliconoštvo nije indikacija za antibiotsku terapiju. Retestiranje na BHS-A je potrebno učiniti samo u pacijenata koji nekoliko tjedana od završetka antibiotske terapije imaju simptome akutne grlobolje. U slučaju pozitivnog nalaza BHS-A, postoji nekoliko objašnjenja:

• slabo pridržavanje uputa o provođenju mjera terapije
• virusna infekcija u kliconoša BHS-A
• reinfekcija novim sojem BHS-A
• druga epizoda grlobolje uzrokovana istim sojem BHS-A

Najčešći razlog ponovne grlobolje, posebice u djece školske dobi je ne-streptokokna infekcija u kliconoša BHS-A.
 

ASIMPTOMATSKE KLICONOŠE BHS-A U PRAVILU NE TREBA TRAŽITI, NITI LIJEČITI
Neke osobe i nakon završene odgovarajuće antistreptokokne terapije ostaju kliconoše streptokoka. S obzirom da se kliconoštvo ne liječi antibioticima, nepotrebno je uzimati kontrolne briseve nakon završene terapije.
Briseve grla ne treba uzimati zdravim kontaktima pacijenta koji ima streptokoknu infekciju grla. Kliconoštvo u članovima obitelji i kolektivu oboljelog je moguće, ali ga ne treba tražiti niti liječiti. Uzimaju se brisevi samo kontaktima koji imaju simptome bolesti gornjeg dišnog trakta (crveno ždrijelo, povećani  i crveni krajnici, gnojni iscjedak, otečeni i bolni limfni čvorovi na vratu) .
 
Kliconoše streptokoka ne prenose BHS-A na svoje bliske kontakte, kao što to čine bolesnici u akutnoj fazi streptokokne upale. Smatra se da 15-20% djece školske dobi u zimskim mjesecima nosi streptokok u grlu bez ikakvih simptoma bolesti. Istraživanja su pokazala da kliconoše streptokoka koje nemaju simptoma bolesti nisu u riziku od razvoja komplikacija .
Masovno uzimanje obrisaka ždrijela ili masovno davanje antibiotika u većini slučajeva nije medicinski opravdano.
 
                                                                                       Božica Ban, dr. med, spec. epidemiologije
 
Literatura:
Hrvatske nacionalne smjernice za grlobolju: dijagnostički i terapijski pristup
www.iskra.bfm.hr
 

Boravak na otvorenom prostoru i svježem zraku ima pozitivan utjecaj na cjelokupan psihofizički razvoj djeteta.To je jedan od načina jačanja dječjeg organizma, stvaranja otpornosti i sprječavanja širenja infekcija.

Djeca na vanjskom prostoru (veća površina) mogu bolje i više zadovoljiti svoju potrebu za kretanjem i slobodom. U zimskim mjesecima u zatvorenim prostorima (sobe dnevnog boravka, hodnici i sl.) djeca češće i lakše obolijevaju od bolesti dišnog sustava, ali i drugih bolesti. Zbog toga ih treba svakodnevno i redovito izvoditi na svježi zrak i do dva puta dnevno.

Dužina boravaka djece na otvorenom zavisi od više faktora, jedan od njih je i dob djeteta. Preporuča se različito vrijeme dužine boravka na otvorenom prostoru i to od 30, 4o do 60 minuta, zavisno o temperaturi zraka i dobi djeteta, s pretpostavkom da se djeca kreću i da su aktivnosti organizirane i nadzirane. Temperatura zraka sa minus predznakom nije i ne smije biti kontraindikacija za boravak djece na otvorenom, dapače, ali uz adekvatnu pripremu djece, odgojitelja i roditelja. Djeca mogu i trebaju boraviti na otvorenom (dvorište, terasa) u svim vremenskim uvjetima tj. kada je oblačno, sunčano, kišovito , kada pada snijeg i kada su niske temperature. Iznimno se ne preporuča boraviti vani kada je jako vjetrovito i maglovito.

Izlazak na otvoreni prostor sa skupinom djece, uključuje i traži dodatni angažman svih sudionika u procesu (roditelji, odgojitelji i ostali) pa ga uvijek treba dobro i na vrijeme isplanirati, zavisno o dobi djece, broju djece u skupini, dnevnom ritmu i vremenskim uvjetima. Vrlo često se javlja strah, zabrinutost i „nepovjerenje“ kod roditelja u vezi boravka djece na otvorenom, a vezano na zimske uvjete i niske temperature. S tim u vezi su i njihova pitanja „Neće li se moje dijete zimi na otvorenom prostoru prije razboljeti, nego ako boravi u toploj sobi dnevnog boravka?“

Naime, u zatvorenim prostorima zbog „loših“ mikroklimatskih uvjeta (suh zrak, smanjena vlažnost) i drugih negativnih faktora zatvorenog prostora, dolazi do isušenja sluznice u nosu, smanjenja lučenja sluzi, lijepljenja sićušnih nosnih dlačica i smanjenja treperenja (vibracije) nosnih dlačica koje čiste zrak od prašine i drugih tvari. Iste imaju i zadaću da zrak zagriju, kako bi ga što bolje pripremili za organizam. U zatvorenim prostorima, kada je funkcija nosa oslabljena, onečišćen i nepripremljen zrak odlazi u pluća (prašina, mikroorganizmi i dr.) i može naštetiti organizmu djeteta, tj. izazvati i/ili pogodovati nastanku bolesti. Zrak se čisti, zagrijava i vlaži dok prolazi kroz nos.
U sobi dnevnog boravka na manjoj površini u odnosu na vanjski prostor, veći je broj djece i koncentracija „nečistoće“ u zraku i u okruženju je veća, te više pogoduje širenju infekcija s jednog djeteta na drugo. Treba imati na umu da veća zagađenost zraka i duži boravak u zatvorenim prostorima su jedan od razloga za češće pobolijevanje djeteta.

                                    Zdravstvena voditeljica: Dijana Vidović,bacc.med.tech